Direktor Air Montenegra Marko Anžur je rekao da za sada još ne znaju hoće li letjeti dvije destinacije iz Tuzle (Maastricht i Istanbul) ili ne.
Naime, kompanija u ovom momentu procjenjuje situaciju jer u ovim relacijama baziranje aviona nema smisla, dok su ferry letovi skupi i uzimaju resurse. Anžur kaže da razmatraju W-letove, no isto će se jako teško uklopiti u njihov trenutni raspored letova.
Negativan element je i loša meteo situacija u Tuzli koja bi ugrozila tačnost prometa na drugim linijama.
Međutim, regionalni portal zamaaero donosi detaljnu analizu i situaciju koja bi prema pisanju ovog portala bila dobitna i za tuzlanski aerodrom i za aviokompaniju Air Montenegro.
Kada bi se realiziralo 20 letova sedmično na 10 linija imalo bi smisla da Air Montenegro bazira avion u Tuzli. Tada bi taj avion letio isključivo iz Tuzle.
No, to se sada neće desiti, a za 4, 6 ili 8 letova sigurno da nema nikakvog smisla bazirati avion. To je preskupo, te je nepraktično, za to treba jako malo posada, a što pak stvara operativni rizik (bolest, slobodni dani, operacije).
Konačno i da ima 20 letova iz Tuzle bazirati avion u drugoj bazi je operacijska noćna mora i velik rizik. Skupo je linijsko održavanje takvog aviona, još je skuplje i kompliciranije otklanjanje kvarova i chackovi.
Kako god, čak i da ima više letova, prema analizi urednika portala zamaaero bolja je opcija ne bazirati avion nego uraditi nešto što je dobitna kombinacija i aerodroma i aviokompanije.
Naime, Air Montenegro ne uspijeva pokrenuti letove za toliko važna tržišta u Frankfurtu, Parizu i Copenhagenu zimi, iako ove letove operira ljeti. Uvođenjem Tuzle u formulu, Air Montenegro bi trebao imati samo pola punog aviona za te destinacije iz Podgorice, a drugu polovicu punila bi Tuzla (uvjetno rečeno, naravno).
To bi omogućilo zimske letove kojih danas nema. Stoga bi Air Montenegro mogao imati po dva leta sedmično prema Frankfurtu, Copenhagenu i Parizu preko Tuzle, tj. sa 1 stop iz Podgorice, te jedan let sedmično za Zurich, dok bi drugi let za Zurich bio nonstop.
Ljeti bi pak letio isto tako preko Tuzle, ali bi na isto dodao dva nonstop leta iz Podgorice za Paris (ukupno 4), još jedan nonstop let za Zurich i Copenhagen (ukupno po 3), te pet letova za Frankfurt (ukupno 7).
Istovremeno bi putnici iz Tuzle preko Podgorice imali konekcije na Istanbul, Rim, Ljubljanu, Bratislavu, Lyon i Nantes, te ostale dane za Frankfurt, Copenhagen, Paris i Zurich. Više nego dobro za Tuzlu.
Putnika na letovima između Tuzle i Podgorice ne bi bilo puno, no i njih bi se našlo par, prvenstveno što bi preko Tuzle mogli putovati i za Sarajevo, Banja Luku i Osijek.
Ovime bi Tuzla imala 4 od 10 planiranih linija. Uz to mogli bi se napraviti W letovi Podgorica-Istanbul-Tuzla-XXX-Tuzla-Istanbul-Podgorica, dva to tri puta sedmično.
Ne bi bilo nelogično napraviti i letove Podgorica-Ljubljana-Tuzla-XXX-Tuzla-Ljubljana-Podgorica, dva puta sedmično. Velika bosanska dijaspora u Ljubljani, velik broj radnika u Sloveniji iz BiH, te slovenski biznismeni u BiH punili bi ove letove.
Ljubljana i Tuzla udaljeni su 448 km, za što treba 5:30 sati vožnje automobilom, te 8 sati autobusom (postoje 3 dnevne linije zimi), uz prijelaz granice. To je i te kako dovoljno za pokretanje letova. Ovime bi se otvorilo 8 od 10 planiranih linija.
To bi značilo da bi radi ovih operacija Air Montenegro ljeti trebao nabaviti i treći Embraer E195, koji bi letio ove letove, ali i neke letove iz Podgorice u preostalim terminima. Kompanija i ovako treba još jedan E195 za svoje ljetne operacije, ovo smanjuje rizik nabavke trećeg aviona. 2025. kompanije bi svakako trebala nabaviti i četvrti avion za svoje operacije.
No, bez obzira na ovaj plan i dalje ostaje problem što Air Montenegro ne može dobiti dozvole za letove prema Frankfurtu, Copenhagenu, Beču i Švedskoj. To bi kompanija mogla vrlo lako riješiti otvaranjem sestrinske kompanije u Sloveniji (alternativno Hrvatskoj). Sestrinska EU kompanija nema ovih problema, ona može otvarati letove prema bilo kojoj destinaciji u Europskoj Uniji bez ikakvih ograničenja i posebnih dozvola.
Ovdje treba razmotriti i još jednu mogućnost, a to je da Aerodrom Tuzla (51%) i Air Montenegro (49%) otvore zajedničku kompaniju u BiH. Takva kompanija mogla bi otvarati letove za Europsku Uniju iz Tuzle, Sarajeva, Mostara i Banja Luke bez posebnih dozvola (radi open skies). Air Montenegro bi dao avion, organizirao prodaju preko svojih kanala, organizirao operacije, a Aerodrom Tuzla bi preuzeo aerodromske operacije, administraciju, računovodstvo, tehničke službe, zemaljsko osoblje…
Potpisivanjem dugoročnog ugovora ovako nešto bi se moglo isplatiti i Tuzli i Air Montenegru, a kompanija bi u budućnosti mogla imati i 3-4 aviona koji bi operirala sa sva četiri aerodroma u BiH. Kako god ovo je daleko jednostavnije nego da Air Montenegro pokrene sestrinsku kompaniju u Sloveniji.
Kako god dogovor Tuzle i Air Montenegra je moguć i više nego dobrodošao za obje strane. Potrebno je napraviti dodatne napore, on se vjerojatno neće realizirati u mjesecu novembru kako je planirano, ali on i te kako ima perspektive i bio bi odlična opcija za obje strane.
Air Montenegro bi time dobio siguran novac, letio bi bez puno rizika, a povećao bi i flotu za dodatni avion, kasnije možda i 2-3 dodatna aviona. Tuzla bi dobila letove i naknadila bi odlazak Wizz Aira, te bi dobila stabilnijeg prijevoznika koji joj neće okrenuti leđa kako želi. Stoga obje strane moraju napraviti apsolutno sve što je u njihovoj moći da se ovaj dogovor i u konačnici realizira.
Detaljnu analizu možete pročitati na stranici https://zamaaero.com/24/10/2023/analize/kolumna-alena-scurica-zasto-bi-suradnja-air-montenegra-i-tuzle-mogla-biti-savrsena/
www.putujte.ba
